Rüdiger Rossig | Journalist | Novinar

Svi ste već čuli kako Stara dama Europa užurbano radi na deportaciji Roma. Civilizirana europska društva ne podnose nomadski narod: idu im na jetra sitna romska djeca koja prosjače na križanjima frekventnih ulica, ne mogu očima vidjeti šarene haljine romskih žena i tamnoputa lica muškaraca. Francuzi su se stoga odlučili na radikalne metode. Trpaju Rome u avione goneći ih što dalje od sebe. Kako stvari stoje u Njemačkoj, točnije u Berlinu, opisuje naš povremeni suradnik, njemački novinar Rüdiger Rossig

Berlinska općina Wedding čisti je multikulti kraj. Turska trgovina voćem i povrćem nalazi se vrata do vrata do azijske trgovine i tipičnog njemačkog bara na uglu. Na ulazu u sljedeću trgovinu možete čuti ljude kako govore srpsko-hrvatski i rumunjski jezik, te jezik Roma koji sami sebe nazivaju Sinti u zemljama zapadne Europe, a Romi u istočnoeuropskim zemljama.

"Otprilike 30-ak ljudi nas posjeti svakoga dana", kaže Pavao Hudik. Taj 58-godišnji psiholog došao je u Berlin početkom devedesetih kao izbjeglica iz ratom zahvaćene Hrvatske. Danas vodi Kontaktni centar za Rome iz bivše Jugoslavije. "Naravno da se Romi deportiraju iz Njemačke", kaže on. "Ali u Bosnu, Srbiju i na Kosovo, a ne u zemlje EU-a".

Njemačka je sklopila ugovore o repatrijaciji s ovim zemljama. Pored Roma iz Bosne i Hercegovine te Srbije, ti se ugovori odnose i na otprilike 12.000 Roma - od kojih je većina došla s Kosova. Iako je prošlo 11 godina od rata, tamošnja situacija je još uvijek loša. Humanitarne organizacije žale se na diskriminaciju Roma na Kosovu. Njemačke vlasti svjesne su toga: u prvih šest mjeseci 2010. deportirale su samo 87 osoba.

Socijalni radnik Hudik još uvijek nije imao mnogo posla s Romima koji su rođeni u državama EU-a. Tu i tamo Romi iz Rumunjske prose na ulicama Berlina ili peru vjetrobranska stakla na semaforima, a u ljeto 2008. godine jedna je skupina kampirala u parku na otvorenom. Ali to se ni u kojem slučaju ne može nazvati masovnom imigracijom. "Ali, kada kriza prođe to bi se moglo promijeniti", kaže Hudik.

Perspektiva Roma u istočnoj Europi nije dobra. U Bugarskoj i Rumunjskoj oni su siromašni, dok su u Mađarskoj i Slovačkoj također i žrtve rasizma. Nasuprot tomu, u zapadnoj Europi Romi se u ovome trenutku suočavaju "tek" s predrasudama.
Kako bi se to spriječilo, Hudik i njegovih šest kolega pokušavaju raditi sa susjedima, kao i sa svojim klijentima.

"Ovdje u Berlinu nisu samo Nijemci ti koji pokazuju suzdržanost kada je riječ o Romima", izjavio je socijalni radnik. "Imigranti iz Turske, Poljske i zemalja bivše Jugoslavije pokazuju to isto. Ne počinju pokazivati razumijevanje za Rome sve dok ne shvate s kakvim se poteškoćama ti ljudi moraju nositi u zemljama iz kojih dolaze."

Wolfgang Wippermann slaže se s time. "Mi 'gadschosi' (ne-Romi) - kako se na romskom jeziku zovu bijelci - smo problem", rekao je profesor povijesti na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. "Ljudi već stoljećima govore ružne stvari o Romima i te predrasude sada su duboko ukorijenjene u našoj svijesti".

Ovome 65-godišnjaku najbolji primjer ove teze je njemačka riječ za Rome: "Cigan".

"Ta riječ zapravo označava kršćansku sektu, Acigane (Athiganoi), koji su bili protjerani iz Anatolije u 9. stoljeću", kaže on. "Ime se zadržalo među Sintima, Romima i ostalim imigrantima iz jugoistočne Europe." Mnogo godina kasnije, riječ "cigan" pogrešno je prevedena kao lutajući varalica. Engleska riječ navodi na pomisao da Romi dolaze iz Egipta, no ni to nije točno. Oni potječu iz Indije, a njihov je jezik srodan Hindi jeziku. Nitko ne može reći sa sigurnošću zašto su napustili indijski potkontinent, ali prvi Romi definitivno su stigli u Europu početkom 15. stoljeća.

Tijekom narednih 600 godina, Romi su imali različite uloge u europskim zemljama. Tijekom Tridesetogodišnjeg rata i nakon njega, u vrijeme pruske vojske, mnogi su bili profesionalni vojnici. Još tijekom Prvog svjetskog rata, vojnici Sinti u njemačkoj Imperijalnoj vojsci dobivali su medalje za izniman doprinos na bojnom polju.

Fotos: Wolfgang Borrs/Ulrich Mücke

A onda su nacisti kategorizirali sve Rome kao "pod-ljude". Između 100.000 i 500.000 Roma ubijeno je u "Porajmos"  ("Proždirači", kako se holokaust naziva na romskom). Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća, desetkovanoj zajednici pridružili su se gastarbajteri iz Jugoslavije, a 90-e su donijele veliki priljev izbjeglica. Procjenjuje se kako danas u Njemačkoj živi oko 200.000 Sinta i Roma, a otprilike 70.000 njih ima njemačke putovnice. Kako oni žive?

"Mi smo fizički radnici, uredski djelatnici, akademici i umjetnici", odgovorio je Romani Rose iz Središnjeg vijeća njemačkih Sinta i Roma. "Samo nekolicina nas živi u karavanama preko ljeta - baš kao i ostali Nijemci. Pa ipak, nas još uvijek smatraju nomadima."

Ovaj 64-godišnjak član je skupine njemačkih Roma koji su privukli pozornost na sebe organiziravši štrajk glađu u nekadašnjem koncentracijskom logoru Dachau. Za vrijeme Trećeg Reicha, 13 članova njegove obitelji bilo je pobijeno. Tek 1982. godine kancelar Helmut Schmidt priznao je da su Romi bili žrtve genocida.

Od kraja 90-ih, Sinti i Romi u Njemačkoj priznati su kao nacionalna manjina, što im daje pravo na dobivanje pomoći od Vlade i na zaštitu njihove kulture. Ali Rose i dalje izričito gleda na sebe i na ostale članove njegova vijeća kao na "njemačke Sinte i Rome". Naglašava kako je njihova 600-godišnja povijest isplela čvrste veze s Njemačkom.

Rose je šokiran činjenicom da danas, više od pet desetljeća nakon završetka Drugog svjetskog rata, Rome ponovno deportiraju iz europskih država. "Gledano iz perspektive našega jezika i kulture, mi njemački Sinti i Romi razlikujemo se od onih u istočnoj Europi", tvrdi. "Ali dijelimo jedno zajedničko iskustvo: holokaust. U Auschwitzu je bilo Sinta i Roma iz 11 zemalja".

Ono što ga tješi je činjenica da je toliko mnogo Francuza prosvjedovalo protiv deportacija. Po njegovom mišljenju, EU mora djelovati sada ukoliko i dalje želi da projekt "Desetljeće integracije Roma", koji je započeo 2005. godine, bude uspješan. "Sve do sada EU je pružala zaštitu od diskriminacije na području ljudskih prava te na području radnog zakonodavstva", naglašava. "EU bi također trebala sprečavati političko isključivanje. U suprotnom, suočit ćemo se s novim valom anti-ciganizma (romofobije) u Europi".

Janko Lauenberger ne slaže se s tom tvrdnjom. "Ljudi svugdje imaju predrasude o Romima, ali mogu li se stvari ponovno dovesti do ekstrema? Ne - ima previše pametnih glava na planetu danas da bi se to dopustilo", tvrdi. Taj 34-godišnji gitarist u bendu Sinti Swing proveo je cijeli svoj život u istočnom Berlinu, bivšem glavnom gradu DDR-a. Zna li on nekog od Roma iz istočne Europe?

"Tu i tamo neki Romi dođu na naše koncerte, ali nismo u redovnom kontaktu", odgovara. Njemački Romi razumiju romski jezik istočnih Europljana, kao što razumiju i Hindi. "Kada odem jesti u indijski restoran, primjećujem da imam mnogo zajedničkih riječi s konobarom. Ista je stvar s Romima s istoka", kaže.

Pored jezičnog jaza, postoji još i kulturološki jaz. "Romi uvijek pokupe glazbu regije u kojoj žive", pojašnjava Lauenberger. "Tako se flamenco pojavio u Španjolskoj, Sinti swing u središnjoj Europi te puhački orkestri na Balkanu. Drago mi je što su ti izvođači uspješni, ali to uopće nije glazba uz koju se ja mogu vezati".

Sint iz Berlina čuo je o deportacijama na Kosovo na televiziji. "Došli su u Njemačku kao mala djeca i odrasli su ovdje. A sada ih šalju u zemlju u kojoj su njihovi roditelji rođeni. To nije dobro", kaže. Ali Lauenberger također može razumjeti njemačke Rome i ostale Nijemce koji nemaju ništa dobro za reći o Romima iz Rumunjske.

Prema Lauenbergerovim riječima: "Postoje Romi koji žive na način koji naprosto vrijeđa čovjeka. Nama njemačkim Sintima trebalo je mnogo vremena da se riješimo negativnog imidža koji nas je pratio. Ali više se ne moramo skrivati 'po šumama i gorama' zato što dečki iz grada dolaze da nas premlate. Ti dani su za nama".